NA DANAŠNJI DAN U HISTORIJI!

Historijski podsjetnik: 5 Najvažnijih događaja na današnji dan

1.Bitka kod Badra: Muhamedove muslimanske snage izvojevale su značajnu pobjedu nad mekanskom vojskom, 624. godine

Bitka na Bedru odigrala se 13.03.624. godine (17. ramazana 2. godine po Hidžri) u današnjoj Saudijskoj Arabiji, je bila ključna bitka za muslimane u ranim danima islama. 

Dio je Muslimansko - Kurejšijevskih ratova. Bitka je u historiji Islama ostala ubilježena kao bitka u kojoj se odigrala otvorena "Božanska intervencija" i navodi se u muslimanskim izvorima da je u njoj učestvovao i Melek Džibril sa Melekima a također i Iblis . Bitku su izvojevali muslimani. 

Mnogi Hadisi a i sam Kur'an govori o Božijoj pomoći koja je muslimanima došla prije i za vrijeme bitke na Bedru. U suri Ali Imran se kaže: "Allah vas je pomogao i na Bedru, kada ste bili malobrojni - zato se bojte Allaha, da biste bili zahvalni". U istoj Suri se kaže također opisujući se bitka na Bedru: "Imate pouku u dvjema vojskama koje su se sukobile: jednoj, koja se borila na Allahovu putu, i drugoj, nevjerničkoj, kojoj se činilo da pred sobom ima dva puta više protivnika. A Allah Svojom pomoći čini moćnim o­noga koga o­n hoće. To je, zaista, dalekovidnim pouka". A jedan od mnogih hadisa u kome se opisuje bitka na bedru kaže da je Poslanik u jednom momentu uzviknuo" Raduj se Ebu Bekre, Allah ti posla u pomoć Džibrila, jaše na konju a sa krila mu spada prašina" 

2. William Herschel vidi ono što misli da je "kometa", ali zapravo je otkriće planete Uran Uran je sedmi po redu planet od Sunca, na srednjoj udaljenosti od Sunca 19,23 astronomskih jedinica. To je prvi planet koji je bio otkriven teleskopom (William Herschel, 1781.). Ime je dobio po Uranu, bogu neba i ocu Titana u grčkoj mitologiji. Od Zemlje je veći oko 4 puta, a masivniji oko 14,5 puta. Zbog brze vrtnje blago je spljošten. Suprotno uvriježenom urbanom mitu nastalom iz krivo sintetiziranih prvih fotografija Voyagera 2, Uran nije ni zelene ni cijan boje, nego svijetlo plave boje koju uzrokuje kombinacija tragova metana i Rayleighovog raspršenja svjetlosti u vodiku i heliju. 

Zbog toga što je na granici vidljivosti golim okom, Uran je viđen nekoliko puta prije, ali je bio uvršten u karte kao obična zvijezda. John Flamsteed ga je 1690. katalogizirao kao 34 Tauri (34 Bika Antički narodi nisu znali za Uran jer je na rubu vidljivosti golog oka čak i u najpovoljnijim uvjetima noćnog neba. Tijekom opozicije sjaj mu dostigne prividnu magnitudu +5,8. Sa Zemlje se u najboljem slučaju vidi kao pločica kutnog promjera 4". 

class="separator" style="clear: both; text-align: center;">

Uran

Ekvatorski promjer mu je oko četiri puta veći od Zemljinog, a masa 14,5 puta veća od Zemljine. Prosječna gustoća planeta je 1,27. Herschel je nakon nekoliko godina (1787.) otkrio i 2 velika Uranova satelita Titaniju i Oberon, a Lassell je 1851. otkrio Ariel i Umbriel. Miranda, najmanji od 5 velikih Uranovih satelita, otkrivena je 1948. (Kuiper). 

Godine 1977, za vrijeme okultacije (pomračenja) zvijezde sigma Kentaura Uranom, praćenjem treperenja pomračene zvijezde prije zalaska za Uran, otkriveno je devet prstenova. Samo je jedna letjelica posjetila Uran: Voyager 2, koji je 24. januara 1986. prošao 81 500 km iznad vrhova Uranovih oblaka. Tada je fotografirano 5 poznatih Uranovih satelita, te otkriveno novih 10 satelita unutar Mirandine putanje (Kordelija, Ofelija, Bjanka, Kresida, Dezdemona, Julija, Portija, Rozalinda, Belinda i Pak). 

Voyager 2 je otkrio i dva nova Uranova prstena. U novije vrijeme se ponovo (uz pomoć starih Voyagerovih fotografija, te promatranja modernim teleskopima) otkrivaju novi Uranovi sateliti. Tako su 1997 otkriveni Kaliban i Sikoraks (Gladman), a 1999 još tri satelita: Prospero (Holman), Setebos (Kavelaars) i Stefano (Karkoscha). 

3.1881. godine Aleksandra II ubijaju pripadnici krajnje lijeve terorističke grupe 'Narodna volja' koji na njega bacaju bombu u Sankt Peterburgu 

''Car je do Manègea i iz njega putovao zatvorenim dvosjedom, upregnutim parom konja. Pratili su ga pet konjanika i Frank (Franciszek) Joseph Jackowski, poljski plemić, sa šestim kozakom koji je sjedio s kočijaševe lijeve strane. Carevu kočiju pratile su tri saonice u kojima su, između ostalih, bili šef policije pukovnik Dvorzhitzky i dva oficira Žandarmerije. U popodnevnim satima 13. marta, nakon što je odgledao manevre dvaju gardijskih bataljona u Manègeu, carska kočija skrenula je u ulicu Bolshaya Italyanskaya, izbegavajući tako rudnik u Maloj Sadovaji. Perovskaja je, izvadivši maramicu i ispuhnuvši nos kao unaprijed određeni signal, poslala atentatore na kanal. 

U povratku, car je takođe odlučio da poseti svoju rođaku, veliku vojvotkinju Katarinu, u kratkom posetu. To je bombarderima davalo dovoljno vremena da pješice dođu do Kanala; sa izuzetkom Mihajlova, svi su zauzeli nove položaje. U 14:15 kočija je prošla otprilike 150 metara niz kej dok nije naišla na Rysakova koji je nosio bombu umotanu u maramicu. Na signal koji je dala Perovskaja, Rysakov je bacio bombu ispod carske kočije. Kozak koji je jahao iza (Aleksandar Maleičev) smrtno je ranjen i ubrzo je umro tog dana. Među povrijeđenima je i četrnaestogodišnji seljak (Nikolaj Zaharov) koji je služio kao dostavljač u mesnici. Međutim, eksplozija je oštetila samo neprobojni nosač. Car se pojavio potresen, ali nepovređen. Rysakov je zarobljen gotovo odmah. Šef policije Dvoržitski čuo je kako Rysakov viče nekome drugom iz okupljene gomile. Kočijaš je molio cara da ne siđe. 

Dvoržicki se ponudio da se na sanjkama odveze cara natrag do Palate. Car se složio, ali je odlučio prvo vidjeti krivca i izvidjeti štetu. Izrazio je brigu za žrtve. Na zabrinute upite svoje pratnje, Aleksandar je odgovorio: "Hvala Bogu, netaknut sam".

Scena atentata

Bio je spreman da se odveze kad je drugi bombarder Hryniewiecki, koji se približio Caru, naglo krenuo bacivši mu bombu pod noge. Druga eksplozija prolomila se zrakom i car i njegov atentator pali su na zemlju užasno povrijeđeni. Budući da su se ljudi gužvali blizu Cara, bomba Hryniewieckog tražila je više povreda od prve (prema Dvoržitskom, koji je i sam bio ranjen, bilo je oko 20 ljudi s ranama različitog stepena). Aleksandar se naslonio na desnu ruku. 

Noge su mu bile razbijene ispod kolena iz kojeg je obilno krvario, trbuh je bio rastrgan, a lice unakaženo. Sam Hryniewiecki, takođe teško ranjen od eksplozije, ležao je pored cara i mesara. Ivan Jemelyanov, treći bombarder u gomili, stajao je spreman, držeći aktovku u kojoj se nalazila bomba koja bi se koristila ako druga dva bombardera ne uspiju. Međutim, on je umjesto toga zajedno sa ostalim slučajnim prolaznicima požurio da odgovori na carev jedva čujan vapaj za pomoć; jedva je mogao prošaptati: „Odvedite me u palatu ... tamo ... umrijet ću.“  Aleksandra su saonicama odveli u radnu sobu u Zimsku palaču, gdje je gotovo istog dana dvadeset godina ranije , potpisao je Edikt o oslobađanju kmetova. 

Članovi porodice Romanov požurili su na lice mesta. Umirući car dobio je pričest i posljednje obrede. Kada su ljekara Sergeja Botkina pitali koliko će to trajati, odgovorio je: "Do petnaest minuta." Tog dana u 3:30 lična zastava Aleksandra II posljednji je put spuštena'' 

4. 1930. godine, Clyde Tombaugh objavljuje otkriće Plutona u opservatoriji Lowell Dok je mladi istraživač radio za opservatoriju Lowell u Flagstaffu u državi Arizona, Tombaugh je dobio posao da vrši sistematsku potragu za transneptunskom planetom (koja se naziva i Planet X), što je predvideo Percival Lowell na osnovu izračuna student matematičarka Elizabeth Williams  i William Pickering. Počevši od 6. aprila 1929. godine, Tombaugh je koristio astrograf opservatorije od 13 inča (330 mm) za fotografiranje istog dijela neba u razmaku od nekoliko noći.

 Zatim je uporedio treptaj upoređivača za upoređivanje različitih slika. Kada bi se prebacio između dvije slike, pokretni objekt, poput planete, izgledao bi kao da skače iz jednog položaja u drugi, dok bi udaljeniji objekti poput zvijezda izgledali stacionarno. Tombaugh je primijetio takav pokretni objekt u svojoj potrazi, u blizini mjesta koje je predvidio Lowell, a naknadna opažanja pokazala su da ima orbitu izvan one Neptuna. Ovo je isključilo klasifikaciju kao asteroid i zaključili su da je ovo deveta planeta koju je Lowell predvidio. Otkriće je napravljeno u utorak, 18. februara 1930, koristeći slike snimljene prethodnog mjeseca.

Tombaugh sa teleskopom na porodičnoj farmi

Tri klasična mitološka imena bila su približno jednako popularna među prijedlozima za novu planetu: Minerva, Kron i Pluton. Međutim, Minerva je već bila u upotrebi, a glavni pristalica Kronusa bio je široko nesklon, a Pluton je ostao predvodnik. Izvan osoblja Lowella, to je prvi put predložila 11-godišnja engleska školarka, Venetia Burney. Njemu je u prilog išlo to što je Pluton iz rimske mitologije mogao postati nevidljiv i što su njegova prva dva slova činila inicijale Percivala Lowella.

Da bi se izbjegle promjene imena koje je pretrpio Neptun, ime je predloženo i Američkom astronomskom društvu i Kraljevskom astronomskomdruštvu, koje su ga jednoglasno odobrile.. Nakon otkrića, prepoznato je da Pluton nije dovoljno masivan da bi bio očekivana deveta planeta, a neki astronomi su ga počeli smatrati prvim od nove klase objekata - i zaista je Tombaugh godinama tražio dodatne transneptunske objekte, iako je zbog nedostatka bilo kakvih daljnjih otkrića zaključio da je Pluton zaista bio planeta. I deja da Pluton nije prava planeta ostala je na manjinskom položaju sve do otkrića drugih objekata Kuiperovog pojasa krajem 1990-ih, što je pokazalo da nije orbitirao samo, već je u najboljem slučaju bilo najveće od niza ledenih tijela u njegovoj regiji svemir. 

Nakon što se pokazalo da je barem jedno takvo tijelo masivnije od Plutona, Međunarodna astronomska unija (IAU) reklasirala je Pluton 24. avgusta 2006. godine u patuljastu planetu, ostavivši osam planeta u Sunčevom sistemu 

5. 1933. godine, Joseph Goebbels postaje ministar informacija i propagande nacističke Njemačke Paul Joseph Goebbels (Düsseldorf, 29. oktobar 1897. - Berlin, 1. maj 1945.), njemački političar i kancelar, gaulajter Berlina te Reichov ministar narodnog prosvjećenja i propagande od 13. ožujka 1933. do 30. travnja 1945. Bio je jedan od najbližih suradnika i najvećih obožavatelja Adolfa Hitlera. Goebbels je poznat po svojim energičnim govorima koji su, osim velike količine propagande, sadržavali i enormnu dozu antisemitizma, te ga upravo zbog toga mnogi povjesničari smatraju glavnim krivcem za Kristalnu noć. Godine 1921. dobio je doktorat na Sveučilištu Heidelberg, a tema doktorske teze bila mu je drama XVIII. stoljeća. Kasnije je radio kao novinar, a nakon toga i kao službenik u banci. I sam se okušao u pisanju romana i drama, no bio je neuspješan u izdavanju radova.

 S nacističkom strankom se upoznaje 1923. tijekom francuske okupacije Ruhra, a službeni član postaje 1924. Ubrzo postaje Gauleiter (vođa regionalnog ogranka stranke) u berlinskom ogranku stranke. S ove pozicije počeo je maksimalno iskorištavati svoje propagandne sposobnosti, boreći se s lokalnim socijalističkim i komunističkim strankama uz pomoć nacističkih novina i paravojne organizacije SA. Do 1928., Goebbels je postao jedan od najvažnijih i najmoćnijih ljudi nacističke stranke

Joseph Goebbels

Nakon što su nacisti došli na vlast u siječnju 1933., Goebbels u martu postaje Ministar narodnog prosvjećenja i propagande u novonastalom Trećem Reichu. Jedan od njegovih prvih činova koje je učinio kao novi ministar bilo je paljenje knjiga koje su napisali Židovi ili antinacisti na Bebelplatzu. Nakon što je postao ministar, njegovi govori mržnje usmjereni prema Židovima 1938. su kulminirali Kristalnom noći, prvim javnim i nekontroliranim činom antisemitizma iskazanim od strane nacista.

 Kao velik pobornik rata, Goebbels je učinio sve što je mogao kako bi maksimalno pripremio njemački narod na masivni oružani sukob. Tijekom samog Drugog svjetskog rata Goebbels je još više povećao svoju moć mijenjajući saveze s drugim nacističkim dužnosnicima. Godine 1943. rat je krenuo loše po Sile Osovine, no to je Goebbelsa samo motiviralo da poveća propagandu i uvjeri njemački narod da prihvati ideju totalnog rata i mobilizacije. Goebbels je ostao vjeran Hitleru do samog kraja i ostao je s njim u Führerbunkeru sve do njegovog samoubojstva, a nakon toga je postao drugi kancelar Trećeg Reicha, no samo na jedan dan. Joseph Goebbels je počinio samoubojstvo 1. maja 1945. 

#Historija #Nauka #Nadanašnjidan #Nonnobisdomineblog